Jedna od mojih najdražih radnji je vožnja auta. Nekada prije bih nabila muziku i jurila, a danas uživam u svojim mislima dok Anton iza spava u autosjedalici. Hvatam zavoje i misli se počnu slagati jedna za drugom.
Nekada ispletem baš lijepu sliku budućnosti. Iskreiram unaprijed događaj ili susret koji znam da će se ubrzo desiti, vidim i čujem sebe i druge ljude, čujem boju glasa i riječi, vidim govor tijela i grimase. Ponekad totalno nepovezano i često mi nešto što zamijetim na putu da ideju za novo razmišljanje i pisanje.
Tako je bilo danas. Iskreno, ne sjećam se što me asociralo na ovaj naslov, no čim mi se misao pojavila, svidjela mi se i počela sam ju razvijati. Najprije sam se zapitala:
„Što uopće znači kada ti netko kaže da ‘gledaš život kroz ružičaste naočale’?
Kakva iskustva bi trebala imati druga strana da ti kaže tako nešto?„
Volim si postavljati meta pitanja pošto gotovo nikada ne prihvaćam nekakve tvrdnje ili izjave bez da zaista razmislim o njima.
Razmislim ima li to za mene smisla.
Tako sam i danas krenula u svoje dijaloge promišljanja o ovoj temi i došla sam do nekoliko zaključaka.
Najprije, razmisli:
Što za tebe znače ružičaste naočale i na koji način to doživljavaš i shvaćaš.
Da li je to pozitivan i optimističan stav prema životu? Da li je to dijete u nama koje živi u svojoj bajci i ne želi odrasti? Da li je to nedostatak iskustva, neprihvaćanje ‘problema’ današnjice ili bijeg od surove ‘stvarnosti’?
Što god za vas to bilo, u pravu ste. To je ono što se događa u vašoj stvarnosti trenutno. Što ne znači da to ne možete promijeniti ukoliko vam se ne sviđa.
Za mene je gledanje kroz ružičaste naočale ponajprije izbor. A dalje stil života. Kada kažem izbor mislim na pogled na život i njegove sastavne dijelove. Pogled na apsolutno sve što nas okružuje, na događaje i na nas samih. Pogled koji čini razliku. Bio vani sunčan ili kišni dan, meni je i dalje ružičasto. Moja duša voli umirujući zvuk kiše i šetanje pod kišobranom dok vani nema apsolutno nikog. To ima svoju draž. Jedino ne volim pokisnuti, ali to je neka druga priča.
Da se vratimo na izbor. Da li birate jutarnje buđenje uz protezanje u krevetu, želje za prekrasan dan, a pogledavši kroz prozor i vidjevši prekrasno vrijeme, momentalno se ustajete iz kreveta i krećete u dan puni pozitive, optimizma i širokog osmijeha na licu? Da li birate u svemu vidjeti najprije dobro zato što ste vi ono dobro? Zar nije život prekrasan!
Ponekad nam servira našu dozu lekcija koje moramo proći kako bismo ‘narasli’, pošalje tu i tamo osobu kroz koju naučimo neke stvari. No, da li birate na to gledati kao na super priliku za rast i razvoj, za prevladavanje barijera svoga uma, za podizanje svijesti o sebi i svojim vrijednostima ili eto, opet nemate sreće baš vi? Vjerujete li u sebe i svoje mogućnosti izgradnje ružičastog života ili život gradi vas, a ne vi njega?
Što god da jesu vaši odgovori, želim s vama podijeliti samo jedno. Ono najvažnije. Imate izbor. Svakoga dana. Svakoga dana samo vi odabirete kako ćete započeti dan, s kojim mislima ćete ga proživjeti. Hoće li one biti plave, sive ili pak ružičaste odlučujete sami 😉 Sigurno ste više puta čuli ovu pjesmu i sada mi se čini da bi bilo vrlo zgodno poslušati ju za potpuni doživljaj:
